Popis luka pod nadležnošću LUSDŽ

Arbanija, na Čiovu, u Kaštelanskom zaljevu, na zapadu gleda Trogir, na istoku splitski Marjan, a povrh nje u kopnu Žedno

Mnogo je vode prošlo otkako je 1936. godine prvi baškovoški hotel „Slavija“ na međunarodnoj izložbi u Londonu dobio zlatnu medalju za dobru kuhinju i vina. No ništa se otada nijepromijenilo osim što je hotela i gostiju puno više. I dalje Baška Voda dobiva sve sama priznanja za turizam i ugostiteljstvo.To i jest najposjećenije mjesto inače jako posjećenoga Makarskog primorja, sa svojih 2500 stanovnika smješteno na njegovu zapadnome dijelu, deset kilometara od Makarske. Tko god je došao nije otišao bez uzdaha s njegovihšljunčanih i pješčanih plaža podno biokovskih visina.I pračovjek je živio baš tu, u centru grada – zbog izvora pitke vode. Naselje je i nastalo kao neka vrst naselja-bedema u obranu izvora za vrijeme sukoba plemena oko vode i pašnjaka negdje u brončano doba čovječanstva. I pastiri iz Basta su mnogo poslije dovodili stoku da pije na basczi vodi i tako usput podigli prve suvremenije nastambe.Napijte se i vi!

I ja sam ovdje našo što i tražim, rekao je pjesnik i pisac Vladimir Nazor, kada se nakon puno godina vratio svome Braču, otoku bez vode i bez putova, i svojoj luci Bobovišća, gdje je proveo djetinjstvo. I danas ga, kad uplovite u mjesto, možete naći u blizini njegove kuće, kako sjedi okrenut moru i piše. Tko god navrati u Bobovišća, prođe kraj spomenika Nazoru.Bobovišća na Moru smještena su u uvali koja se pri dnu račva na luku Bobovišća i Vičju luku. Vičja je luka važan lokalitet s nalazima stare ilirsko-grčke civilizacije, a u obližnjem kanjonunalazi se zanimljiv kamen kojega ne zovu uzalud Turčinovom glavom. I on je česta meta izletnika jer duboki klanac koji se nastavlja na zaljev postao je okupljalište slobodnih penjača.Svih 80 Bobovišćana pripada bračkoj općini Milna. Udaljeni su samo dva-tri kilometra od Ložišća, kamenog spomenika kamenu, s kućama izgrađenima na živcu, takoreći jednaiznad druge, uz strme ulice, što godinama predstavlja izvor nadahnuća za fotografe i slikare.

U središnjem dijelu južne obale otoka Brača smjestio se Bol kao posljednja u nizu vala od rta Ražanj na zapadnoj punti otoka Brača. Lijevo i desno od Bola duž cijele obale koja gleda na otok Hvar, nema drugog mjesta osim Bola, a istočno od njega prema Sumartinu na drugoj punti, proteže se strma obala s klifovima tako da tu nema ni pristupačnijih uvala kao što su zapadno od Bola uvale Osibova, Lučica ili Murvica.Moglo bi se reći da bi bilo bliže preplivati preko puta na Hvar do Vrboske nego od Bola do nekog drugog bračkog mjesta. Iznad Bola uzdižu se strmi obronci Bolske krune i Vidove gore, 778 metara visokoga krova cijeloga Jadrana, najviše osmatračnice svih otoka od sjevera pa do Otranta. A dolje, u dnu uvale, šireći ruke i grleći more na obje strane, uljuljkao se Bol, najstarije obalno naselje na Braču.Bol je naš turistički oskarovac, sveukupni pobjednik hrvatskog turizma 2010. te osvajač svih mogućih turističkih nagrada i priznanja kroz godine. Plaža Zlatni rat doista mu je pozlatila. Američki Los Angeles Times proglasio je „tu spektakularnu plažu na obali Hrvatske“ jednim od 40 najljepših mjesta na svijetu!Smještena zapadno od Bola, kilometarska plaža od oblutaka, s jezičcem u sredini koji svakodnevno mijenja izgled ovisno o nanošenju i odvlačenju oblutaka – nikad nije ista. Samo je uvijek jednako lijepa i primamljiva. I neodoljiva za djecu željnu „jahanja oceanskih valova“. Na Zlatnome ratu i to je moguće: na krilima maestrala i na leđima vala odsklizati se snagom mora i vjetra u siguran zagrljaj oblutaka. Nakon toga po tradiciji dolazi red na urezivanje imena u agave, pa su možda baš bolske prve tattoo-agave na svijetu.Bol ništa ne boli – ime je došlo od križanja latinskoga valluma (opkop, nasip) i naše riječi obala. A Boljani, njih 1500, rado će se pohvaliti kako su baš oni unaprijedili europsko ribarstvo suvremenim načinom lova na tune jer je on i započeo isplovljavanjem prvog jadranskog tunolovca pod imenom „Napredak“ 1929. godine, s Boljaninom Antunom Viličićem za kormilom. Iako su nekoć davno, kada su ih osvojili omiški gusari, dozivali u pomoć Mlečane, Boljani vole naglasiti kako su u 18. stoljeću u pomorstvu bili odmah iza Boke i Lošinja.Kada se vežete za bolski komad kraja, nemojte propustiti priliku pa ne posjetiti galeriju Branislava Deškovića, prvog impresionista hrvatskog kiparstva, inače rođenog Pučišćanina, najvećeg lovca među kiparima i najvećeg kipara animalista. Bila bi vam šteta propustiti i posjet Zmajevoj špilji, nekih dvjestotinjak metara iznad Murvice, spomeniku pećinskog samostanskog života poljičkih glagoljaša u 15. stoljeću, kojom dominira crtež zmaja po kojemu je i dobila ime.Ni pustinja Blaca nije daleko. Nalazi se između Bola i Milne, od pjeskovite Blatačke uvale više od tri kilometra u unutrašnjost. Zgodno je pobjeći od vreve današnjice u pustinju punu uspomena starih glagoljaša koji su našli zaklon uz strmu liticu, u osami, i ondje, daleko od boli – a opet blizu Bola – pronašli utočište.

Uz Donje Selo, Soline su najveći zaselak Brela koja vezu obalom plaže, svrstane, po mišljenju stručnjaka iz renomiranih svjetskih časopisa, među najljepše plaže svijeta

Uz šumovite uvale s izvorima pitke vode, Drvenik na Makarskoj rivijeri račva se u dva naselja, tek kilometar udaljena jedno od drugoga i s nelogičnim nazivima: Donji je Drvenik zapravo gore, sjeverno od Gornjega.

Cijeli otok, kao i mjesto Drvenik Mali, oaza je netaknute prirode, kao stvorena za ljubitelje robinzonskog turizma jer nema prevelike civilizacije da bi pokvarila ljepotu.

Drvenik Veli, ili Veli Porat, glavna je luka na otoku Drveniku velom, koji od Drvenika malog dijele Drvenička vrata, s otočićem Maltom

Gornja vala naziv je uvale u Gradcu, najvećem mjestu Gornjeg Makarskog primorja, smještenome na samom njegovu južnome rubu. Ta uvala ujedno je i najduže žalo na cijeloj rivijeri i jedna od najljepših plaža, ne samo u Hrvatskoj. Zahvaljujući toj prirodnoj atrakciji, čiju ljepotu moraju priznati i oni koji inače ne vole kupanje, Gradac bilježi dugu turističku aktivnost: prvi je hotel izgrađen još 1919.godine.Gradska je lučica dobro zaštićena od vjetra, a za veće jahte postoji i dodatno rješenje sidrenjem u obližnjoj, sjeverozapadnoj, uvali Bošac.Gradac, mali grad, kako samo ime kaže još od 17. stoljeća kada se prestao zvati Lapčanj, izgrađen je na blagoj padini obrasloj maslinom i borom. Nalazi se na polovici puta između Splita i Dubrovnika, blizu je plodne Neretvanske doline i njezinih sočnih plodova, a nije daleko ni od svetišta u Međugorju. Mali grad za velika htijenja, kao da se pobrinuo za sve. Sam Gradac ima 1500 stanovnika dok njegova općina,uključujući okolna mjesta, broji 3600.

<p>Hvarska luka spada u one rijetke &scaron;to ih se ljeti može prijeći s jedne strane na drugu, preko mora, po suhome. Preko brodica, dakako. Jer toliko je jahti i jahtica u njoj natisnuto u sezoni da se more i ne vidi. I sve buja od života.Tradicija uplovljavanja u hvarsku luku starija je od samoga grada Hvara jer su tu, zbog nautičkog položaja luke, zaklon tražili pomorci i ribari jo&scaron; iz doba staroga Pharosa. Hvar ih je kao svjetionik (&scaron;to samo ime za cijeli otok na grčkome znači) vodio u prirodan zaklon od valova i vjetra. Dobra stara Herakleja. Od samih početaka plovidbe jedrenjaka dana&scaron;nji je Hvar bio u centru svih morskih putova. Očito je i u staro doba sve vrvjelo u hvarskim vodama kao i danas. Jedini je problem &scaron;to su ribari bili sasjekli gotovo cijeli otok radi izrade baklji. Za jedno ribolovno isplovljavanje potro&scaron;ili bi po četiri metra kubična borovine.Inače je Hvar sazdan od samih &bdquo;naj&ldquo;. Najsunčaniji je grad u Hrvatskoj s prosjekom od 2726 sati sunca u godini i najsunčanijom 2003. koja je osunčala čak 3053 sata. Grad Hvar ima najblažu klimu na otoku poznatom po izuzetno blagoj mediteranskoj klimi, blagodati sunca u svim hvarskim gradićima i u svako doba godine. I to je jedan od razloga za&scaron;to je jo&scaron; 1868. godine osnovano Higijeničko dru&scaron;tvo Hvar čime je otpočela turistička era.Grad Hvar može se podičiti najvećim trgom u Dalmaciji i nema toga koji od njegovih četiri tisuće stanovnika neće njime proći svaki dan. Hvar ima i najstarije kazali&scaron;te u Europi (iz 1612.), ima i Hvarsku tvrđavu koja ga krunski nadvisuje, ima lavandu koja se od prve tri grančice u Velome Grablju pro&scaron;irila po cijelome otoku i stekla svjetsku slavu, ima svoje vinograde i kraljevsku vodicu, čisti destilat ružmarina koji se dugo koristio kao lijek protiv skorbuta. Osim otočića Gali&scaron;nika, koji je nekad imao strate&scaron;ku ulogu, pa je poslije bio lazaret i zatvor, a u novijoj povijesti plesnjak i danas raj za nautičare, te Pokonjeg dola s lanternom, Hvar ima i svoje Paklenjake.Tko nema Paklenjake, nema ni raja. A Hvar ih ima. Kad ste već doplovili do grada, otisnite se preko puta, na jug, tek nekoliko stotina metara, i zagrlit će vas otočje čiste, nedestilirane ljepote. Najveći je među Paklenim otocima (koji su ime dobili po paklini, vrsti borove smole) Sveti Klement, na kojemu se smjestila i Palmižana, nautička lučica, kupali&scaron;te i mondeno okupljali&scaron;te. Ako se volite nudirati, otiđite na otočić Jerolim jer on je naturističko carstvo, a ako jednostavno želite samo biti dobro, e onda otplovite niz smaragdnozeleno plavilo na Dobri otok i nećete se pokajati.</p> <p>LITTLE BIG PORAT NA SVIJETU<br />Hvar je proporcionalno turističkoj i nautičarskoj atrakciji toga grada najmanji porat na svijetu. Grad Hvar, na ionako svjetski razvikanom otoku Hvaru, prema svim mogućim planetarnim ljestvicama vrijednosti drži vječni primat. Progla&scaron;avan je stalno visoko rangiranom destinacijom za turizam i nautiku. Međutim, ono &scaron;to mu je najveći &scaron;arm, ujedno mu je i uzrok mnogim pote&scaron;koćama. Najslikovitije ga je usporediti s Venecijom. Kako stići do nje, gdje se parkirati, kamo u hotel...</p> <p>VENECIJA I VIRA<br />Zato je Hvar specijalno tretiran i kod Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije. Valja hvarskoj luci stvarati svako malo bolje uvjete. Najveća novost je izgradnja dodatnog dijela hvarske rive. Prednosti su se osjetile već proteklog ljeta 2018. Na samom ulazu, uplovljavanju katamarana u hvarsku luku gdje je nekad pristajao tradicionalni vapor jer Hvar ne može primati trajekte pa je nekad i postojala dodatna trajektna luka u Viri &ndash; izgrađena je &bdquo;dopunska riva&ldquo; s produženjem postojeće za 45 m na vrhu rive i dobivanjem novih 80 m dužine operativne obale za pristani&scaron;te katamarana. Kako bi Hvar imao skupe garaže poput Venecije?! <br />Tako je hvarska riva postala polivalentna i brodovi/pruge, ajmo reć nitko nije stalno vezan, nego se smjenjuju prema potrebi, svatko ima svoj termin. Operativa rive je od zadnjeg ljeta izuzetno većeg kapaciteta jer na glavi pristani&scaron;ta se čeka &bdquo;svoj vez&ldquo; usred ljeta kad u sezoni sve vrvi od jedrenjaka, velikih jahti, glisera, te ostalih brodskih pruga. Ta riva na glavi/ulazu u luku ima oblik slova L i sad se protegla uz &scaron;etnicu kojom se s rive moglo prema samostanu i Križnoj luci.<br /><br />2000 UPLOVA <br />I taksisti (taxiboat) su tako dobili vi&scaron;e mjesta na rivi, potpuno su osposobljeni nautičarski i jedriličarski vezovi (15), barkarjoli imaju desetak vezova, kako bi se nesmetano odvijala veza s Paklenjacima preko puta hvarske luke, trabakuli i mali kruzeri dobili su &scaron;est vezova, postoji mogućnost veza na bovi u luci (15), pa su uvjeti za sve, tu je i carina... Usred ljeta skoro da bi se moglo i pro&scaron;etat lukom s broda na brod pa skratit put do hotela Amfora... Eto, za krepat od smija u &bdquo;little-big portu&ldquo; na svijetu koji ljeti nabroji i do 2000 uplova.</p>

Ispod vitkog, prepoznatljivog zvonika Gospe od Ružarija, prosulo se mjesto kuću pod kuću sve dolje do mora i pristana i razigranog žala

Kad uplovite u jelšansku luku, sigurni smo da nećete ostati samo dva sata kao Franjo Josip I. 11. svibnja 1875. godine. Čovjek je imao svojih carskih obaveza, a vas će čekati mnogo važniji poslovi otkrivanja svih ljepota tog gradića od 1600 stanovnika na sjevernoj obali središnjega Hvara, uronjenome između dvaju najviših otočkih vrhova, Svetoga Nikole na zapadu i Huma na istoku. Zgodan položaj Jelse omogućava vam i brzi posjet primamljivoj okolici, vinorodnome Svirču, Pitvama, Vrisniku, prelijepoj Vrboskoj...Kao da su se svi mirisi upili u taj kraj procvao od loze, ružmarina i lavande. A u moru žalo i pijesak, gola sika, raznovrstan izbor za sve gušte pa je i prvi hotel, imenom Jadran, otvoren prije sto godina – 1911. Nije uvijek bilo luke u Jelsi. Sve do sredine 19. stoljeća kuće su takoreći rasle iz mora, a more se uvlačilo u grad, stvarajući močvaru. Tek isušivanjem močvare, a samim time i johe, stabla po kojemu je Jelsa dobila ime, stvoren je današnji centar grada s nemimoilaznim parkom.

Nije ni čudo da su najromantičniji od svih sedam Kaštela – Gomilicu izgradile žene, splitske benediktinke, na otočiću Gomile, uz samo kopno

Splitski plemići braća Jerolim i Nikola Cambi očevi su Kaštel Kambelovca jer je mjesto nastalo u drugoj polovici 16. stoljeća, izgradnjom njihova kaštela na otočiću

Zvan još i Kaštel Vitturi, po trogirskome plemiću i njegovoj raskošnoj renesansnoj palači s kulama i pokretnim mostom, Lukšić je središnji i najveći od sedam Kaštela

Kaštel Stari rodio se 1476. godine kada je svoju utvrđenu palaču, odvojenu od kopna opkopom, dao sagraditi veliki trogirski vlastelin i humanist Koriolan Cipico

Sućurac je prvi u nizu sedam Kaštela iz smjera Splita prema Trogiru i administrativno središte grada Kaštela.

Da nema Huma s njegovih 587 metara visine, možda Komižani i ne bi bili oduvijek tako okrenuti moru. Nisu imali izbora: iako od Visa udaljeni tek desetak kilometara novom, a 20 starom cestom po južnom dijelu otoka, zapravo ih je brdo bacilo u more. A ništa bolje nisu mogli ni poželjeti. Još stari Mlečani bilježe u 16. stoljeću kako su komiški ribari u jednome danu ulovili tri milijuna srdela! Tako nije ni čudo da je u maloj Komiži prije Drugog svjetskog rata bilo čak sedam tvornica za preradu ribe. A onda su došli bolest vinove loze i rat, i mnogi su se Komižani iselili. Možda bi rat još nekako i progutali, ali život bez vina ne može podnijeti ni jedan pravi Dalmatinac, pravio ga ili pio.Komižu je s mora lakše naći nego zaobići. Velebni, kraljevski Komiški zaljev na zapadnoj strani otoka Visa mjesto je u koje će vas sami valovi unijeti kao u kolijevku. A kad izađete na obalu, u to malo mjesto od 1500 stanovnika, koje je ime dobilo po „Com Issa“ – kod Isse – dobro otvorite uši jer taj cokavski nigdje drugdje nećete čuti. A lipo ga je cut.Samoj Komiži pripadaju još mnoge ljepote, među kojima ćemo spomenuti samo neke. Recimo Palagružu, pučinsko otočje nasred mora, s desetak otočića, među kojima su 92 metra visoka Vela Palagruža sa svojom lanternom koja gotovo da se baca svjetlom na Italiju te hrid Galijula, najjužnija kopnena točka Hrvatske, koju, onako malu, s jedva jedanaest metara nadmorske visine, zapljuskuju u nas najveći uočeni valovi, tek nešto niži od nje.Palagruško more stoljećima je hranilo Komižane jer i danas, a kamo li ne nekad, obiluje ribom. E ali tko prvi do pošte, njegova riba! Zato se početak sezone lova otvarao regatom: na udar topa s komiške utvrde krenuli bi ribari u falkušama, brodicama karakterističnim samo za Komižu, malim, brzim i sposobnim ponijeti na tone ulova. Replika falkuše na Svjetskoj izložbi 1998. u Lisabonu proslavila je Hrvatsku. Komiža ima i svoju Jabuku, koja mami jedriličare, ribolovce i znanstvenike. Vulkanski otočić nasred pučine, strm i teško pristupačan, geološki spomenik prirode sa svojim endemskim vrstama od kojih je crna gušterica stekla najveću slavu, kao da je pao s Mjeseca.Nije daleko ni Sveti Andrija, Svetac, otok za koji u rubrici „broj stanovnika“ stoji: nedavno izumrli. Doista, smrću posljednje otočanke Jurke Zanki, otok se vodi kao nenastanjen, ali nautičarima zbog toga ništa manje primamljiv.I Biševo, iz Komiže na dohvat ruke, još ne tako davno imalo je 129 stanovnika, a danas broji devetnaest. Ljeti se, dakako, taj broj, zahvaljujući turistima, znatno podigne, a glavni razlog je Modra špilja na istočnoj strani, duboka od tri do 20 metara, u kojoj se odvija vječna igra sunca, modrila neba i mora i bjelila dna. Provjerite sami!Jer u Komiži i njezinoj okolici, nadasve morskoj, naći ćete i zrno soli i mrvu kruva i puno duše i jubavi koja tepli dok vitar puše, kako sa Zdenkom Runjićem pjeva Komižanin Jakša Fiamengo. I što nam onda vitar može? Neka samo puše!

Trabakuli, zaštitni znak Krila Jesenice, koji su nekad prevozili pijesak izvađen na ušću Cetine i Neretve, danas predstavljaju ploveće hotele, nerijetko i s pet zvjezdica.

Makarska, kao i cijelo Makarsko primorje čiji je centar, pojam je za kilometarske šljunčane plaže obrubljene borovima. Doista, u samome gradu, u uvali Donja luka, možete pronaći svoj komadić žala na 1500 metara dugoj plaži! Nije zato čudo da je turizam u Makarskoj najžešća grana. U ponudi za nautičare Makarska u najnovije vrijeme izgrađuje golemi mul usred luke sa stotinjak vezova. Bit će su prve preteče makarskog turističkog buma bili još i stari Slaveni kad su, onako zadihani od duga puta preko Karpata, stigavši na Biokovo, bacili pogled prema moru, digli ruke u zrak i sjurili se dolje: Stigli smo doma!Naravno, Makarska je živjela i prije, još od neolitika, preko antike pa dalje, a njome su gospodarili i Venecija i Turci, Francuzi i Austrougari. Danas su svi ti nekadašnji vladari tek rado viđeni gosti u nekom od bezbroj hotela. Daleko je, pod zaštitom svetoga Klementa, Makarska dogurala od nekadašnjeg obližnjeg sela Makar. Ugnijezdila se udobno, u prirodnoj uvali između dvaju polotoka, Osejave i Svetoga Petra, gdje je, u miru zgrade svjetionika, radio na starim dalmatinskim napjevima i maestro Ljubo Stipišić, poznat i kao Gibonnijev tata.Makarska rivijera obuhvaća stotinjak kilometara sve samih vrhunskih plaža – od Brela na zapadu pa do Gradaca na istoku, s Tučepima, Podgorom, Živogošćem, Igranama, Brelima, Baškoj Vodi i drugim romantičnim mjestima u sredini. No osim za kupače, Makarska je odredište za planinare i sve ljubitelje prirode jer nad njom se uzdiže veličanstveno Biokovo, zaštićeni park prirode, prošaran najdubljim ponikvama u Hrvatskoj i nakićen jedinstvenim ljekovitim i aromatičnim biljem. Uspon na vrh, na Svetoga Juru i njegovih 1762 metra visine, vrijedi svakoga metra. Kao i spuštanje dolje, moru.Tim putom spušta se strelovitom brzinom i bura, pogotovo preko Vrulje, mjesta gdje biokovske stijene uranjaju u more u strmini dubokoj 288 metara. A ispod, u moru, kako ime kaže– podmorski izvori vode.Makarska je, osim po školjkama i Malakološkom muzeju sa svojih deset tisuća primjeraka, poznata i kao sportsko središte mladih i u tome drži dugu tradiciju, bez obzira na vrstu sporta. Odiše očito mladim duhom i zdravljem: mnoga su djeca tuda prošla i mnogi su se roditelji u Makarsku vraćali. Kao i poznati nogometaš, inače rođeni Makaranin,Alen Bokšić.A od slavnih iz tog kraja, koga spomenuti ako ne samog predsjednika Republike Hrvatske Ivu Josipovića, rodom iz Baške Vode?

Marina sve sama po imenu kaže. Dođeš u Marinu s mora, došao si u marinu, prirodnu skrovitu lučicu, da ni svijećom bolju ne bi mogao naći. Trebalo bi još u marini Marine pronaći Marinu i onda su svi snovi zajamčeni.A cijelo mjesto i jest kao da je iz sna. Zbog kule, jasno. Ako ste u njoj nekad i boravili kao gost hotela, možda niste znali da su je sagradili trogirski biskupi između 1495. I 1500. i da jeotada, naravno, više puta obnovljena pa zato tako dobro izgleda. Inače, bila je podignuta na otočiću no poslije je, početkom 20. stoljeća, taj dio mora između kule i kopna nasut pa se sad kula ponosito nadvisuje ravno nad površinom.Marina se nalazi 12 kilometara zapadno od Trogira, usred istoimenog zaljeva i broji 1100 stanovnika. Povrh nje, na brdu Drid, stoji crkvica Gospe Snježne jer je tu, po legendi, nekoć pao snijeg usred ljeta, 5. kolovoza. Ne bojte se, to seneće ponoviti. U Marini ljeti nema zime.

Osim maslina, ono što u Maslinici upada u oči gusta je borova šuma na jugu. A inače u oči upada sve jer ne znaš gdje bi prije pogledao. Dovoljno je baciti pogled na sedam razasutihotočića ispred naselja: najveću Stipansku s ostacima benediktinskog samostana, pa na Balkun, Rudulu, Grmej, Saskinju, Polebrnjak i hrid Kamičić.Maslinica je jedino šoltansko naselje (a Šoltana ima sve skupa 1500) na zapadnoj strani otoka. Nastala je 1703. godine kada je plemićka obitelj Marchi dobila dopuštenje iz Mletaka da tu podigne naselje s obrambenim kulama kojimaće ga zaštititi od čestih napada gusara. Danas dvorac pruža luksuzan smještaj i gastronomski užitak u restoranu.Za one koji prednost daju užicima u prirodi Šolta i Maslinica pravi su izbor. Još uvijek se može naći komadić usamljeničke plaže, što je uistinu rijetkost u današnjim vremenima. Naprotiv, jako je napučeno u Šešuli, uvali kraj same Maslinice, koja pruža takav prirodan zaklon brodicama da je uvijek puna nautičara.

Gotovo svaki naš otok ima svoju Milnu, a bračka je od svih njih milina najveća. To je najveće naselje na zapadnoj obali otoka Brača, sa svojih 1100 Milnarana, nekad poznato po tvornicama sardina, a danas kao nezaobilazna dionica naruti krstarenja Srednjim Jadranom.Milnu čuva Mrduja, otočić koji kao prometnik stoji nasred Splitskih vrata, između Brača i Šolte, pokazujući put nautičarima i, svake godine, jedriličarima u najmasovnijoj regati u Dalmaciji, onoj Mrdujskoj. Put će vas od Mrduje, dolje u uvalu, ravno dovesti do Milne.Naselje se razvilo u 17. stoljeću i bilo je najvažnija luka na Braču sve do sredine prošloga stoljeća. Tamo negdje do osamdesetih vozio je i trajekt.Iako je Milna na zapadnome dijelu otoka, iz nje svi putovi vode u razvikane, lijepe uvale na jugozapadnoj obali – od Osibove i Pasikove do Lučica, uvale u koju kao da su se uvalile mnoge male vale i valice. Iz Milne do svake od njih, računajte, tek dvadesetak minuta hoda.Ali zapravo iz Milne ne treba ni otići. Ona drži svoj komad mora i daje komad kraja, dok se brodica ljuljuška, sat s kampanila odbrojava vrijeme, a čini se kao da je stalo.

Pitome plaže podno sure Dinare, između Omiša i Makarske – Mimice su pravi mirni mediteranski kantunić.

Ribarska lučica u Mircima pruža utočište i s mora i s kopna – rijetko će je tko preskočiti u posjetu Braču, na putu iz Supetra u Sutivan

Marko Marulić i Petar Hektorović slagali su se u jednome: tišina najglasnije govori. Zato su svoja djela najlakše stvarali upravo u Nečujmu na Šolti

Kad se prisjetimo kako su cijeli Omiš svojedobno htjeli kupiti hollywoodski filmaši, onda je jasno kakav je to grad. Doslovno ima sve: na ušću Cetine, s jednom nogom u rijeci, a drugom u moru, podno Omiške Dinare koja doslovno strši iznad krovova kuća okomito uvis. Omiš je kao stvoren za snimanje bjesomučnih utrka u riječnome kanjonu, westerna na vrletnim proplancima, uplovljavanja na duge pješčane sprudove i mirnih zalazaka sunca na modroj pučini.Omišani nisu htjeli prodati svoj grad. Nisu ludi! Žilama svih 15 tisuća Omišana još uvijek teče gusarska krv, i to prava, a ne neka filmska. Nisu uzalud drmali Srednjim Jadranom kroz cijeli srednji vijek. Kule Fortica i Mirabela još uvijek s visine paze na grad, kao nekad, u doba gusara, koji bi ga sami bili odozgo potopili kamenjem da ga je tko zauzeo. Srećom, nije.Zato se u Omišu i danas najbolje pjeva. Na njegovim pjacama i u kalama čuje se pisma dalmatinske klape na festivalu svakoga ljeta. Poslušajte!

Kad mjesto od 200 stanovnika ima nadmorsku visinu od pet do 300 metara, onda je jasno da kuće doslovno stoje jedna iznad druge. Takav je Pisak, na krajnjem istoku Omiške rivijere.

Uistinu slikovita, s koćaricama i brodicama svih oblika i namjena kraj kamene rive u portu, Podgora pod gorom Biokovom širi svoje krovove

Postira, bračko naselje između Splitske i Pučišća, nekako oduvijek vabi hladovinom. Kao da je nikad ne fali. Ostavština još iz pradavnih vremena kada se mjesto formiralo, očito u blizini dobrih pašnjaka (latinski pastura) i plodnoga tla.U Postirama je i more plodno pa su mnogima sardine prva asocijacija vezana uz grad. A „u gradiću na žalu morskog kanala“, kako sam kaže, rodio se i veliki Bračanin Vladimir Nazor, koji je poslije živio u Bobovišćima.Osim žala u uvali Mala Lozna i u Zastivanju te stjenovitih ovala na sve strane, ima i pješčanih uvala poput Prvlje i svakako Lovrečine sa živim vrelom vode.Ljetne pučke fešte imaju čvrstu staru tradiciju u Postirama i šteta ih je propustiti. Kao što je šteta ne zaviriti u podmorski postirski svijet: u ostatke antičkog pristaništa ispod mora.

Na sjeveroistočnoj obali Brača, u dubokome zatonu, smjestila su se Povlja. Malo dalmatinsko mjesto sa svojih 360 stanovnika, okruženo brojnim uvalama, poput Luka, Tičje luke, Tatinje, Smokvice, Travne, uglavnom mirno spi, dok se tu i tamo čuje kako neki kamenoklesar radi, već po tradiciji.Ljeti su, dakako, zvukovi puno obilatiji. A da i ne govorimo o svemu što oko može zapasati uz sve one ljepote i divote malomišćanske.No Povlja su svakako najpoznatija po Povaljskoj listini, najstarijem pisanom dokumentu na bosančici, ispravi povaljskog benediktinskog samostana sv. Ivana Krstitelja od 1. prosinca 1250. godine. Taj dokument, popis posjeda, koji je proslavio Povlja, čuva se u Pučišćima. Zanimljivo je da je pronađen posve slučajno: dok je neka domaćica njime raspirivala vatru na ognjištu, gost je spazio čudnovate i zanimljive znakove. Znatiželja namjernika spriječila je da vrijedan list i sam završi kao potpala. I tako je dospio u muzej pa djeca o njemu i o Povljima uče u školi.

Pučišća na sjevernoj bračkoj obali, uz Supetar su, sa svojih 1700 stanovnika, najveće naselje na otoku. Duboka uvala, u kojoj se nalaze, račva se na dvije manje: u Pučinski dolac i Stipansku luku, ali Pučišća je i izdaleka lako raspoznati po kamenolomu lijepa imena Veselje s njegove sjeveroistočne strane.Kamen na kamenu. Život od kamena i život za kamen – to je ukratko o Pučišćima. Kamenoklesarska tradicija nastavlja se i danas kroz školu. Kamen iz kamenoloma Veselje otplovio je, kažu, do Amerike za izgradnju Bijele kuće, a sam kamenolom je 1455. bio zakupio i od njegova kamena izrađivao svoja djela veliki majstor Andrija Aleši.Drugi naziv za Pučišća je Luka kula. Od nekadašnjih trinaest kaštela sačuvano ih je sedam, između ostalih i onaj obitelji kipara Deškovića. Vrijedi doći u Pučišća već samo i zato da se prošeće kraj kaštela. Pučišća su mjesto bogate kulture i tradicije – prva privatna škola otvorena je 1516. godine, a javna čitaonica 1868. – i Pučišćani njeguju sve lijepo i danas. Sve je kameno, ali duša nije!

Nije rogač jedino što raste u glavnoj šoltanskoj luci, smještenoj na najispupčenijem dijelu sjeverne strane otoka. U Rogaču možete naći sve što treba jer to je zapravo luka u koju će se iskrcati svatko tko na Šoltu stiže trajektom ili katamaranom, bez obzira na odredište.Rogač je i najstarije obalno mjesto na Šolti, od davnina naseljeno, ali oduvijek u tako malom broju da eto ni danas nema više od stotinu Rogačana, iako su davno minule starovjeke nevolje od gusara, a ni polja nisu više tako daleko kao nekad.Uvijek vrijedi zaletjeti se do uvala Kašjun i Žustove, a ponajviše Banje jer se tu može malo i pročeprkati među ostacima starorimskih gospodarskih zgrada na kopnu i zidina u moru.

Na samom zapadnom rubu Trogira, usidrio se uz more Seget Donji svojim kućama podignutim unutar pravilnog četverokuta.

Slatine i Split oduvijek očijukaju, voleći se izdaleka – od Čiova do splitskoga poluotoka ima jedva milju morskim putem

Splitska je stvarno posvećena Splitu, ali ne onako kako je svi doživljavaju – kao vikendaško naselje Splićana, već je bila Splitu okrenuta još u doba splitskoga prvoga stanovnika, cara Dioklecijana glavom. Bila je naime luka iz koje se izvozio brački kamen „preko mora“ za gradnju Palače.Svaki od 400 stanovnika Splitske podičit će se i rado vas odvesti do Rasoha gdje u stijeni i danas stoji Heraklo što ga je uklesao neki od Dioklecijanovih klesara.Možda iz tih drevnih spona s carskim vladarima, Splitska i danas odiše aristokratskim mirom, u svem onom bujnom zelenilu na strmini duboke plave uvale.Samo naselje razvilo se u 16. stoljeću iz kojega je ostao dvorac, opet u prilog tezi o aristokratskome duhu mjesta. Bilo je to drugo rođenje: prvo se zbilo cijela tri stoljeća prije, ali su omiški gusari, sirovi i opaki, satrli svaki kamen.

Iste godine kada se rodio Aristotel, 384. pr. n. e., na početku 99. antičke olimpijade, rođen je i Stari Grad na zapadnome dijelu otoka Hvara. Tada su Grci s egejskoga otoka Parosa prošli puntu polutoka Kabal, ušli u duboki Starogradski zaljev i doplovili do samoga njegova kraja, gdje su otkrili plodnu dolinu i – kao pametni – odlučili na tom mjestu podići grad. Danas je Starogradsko polje na popisu Unescove svjetske baštine kao najbolje sačuvana grčka parcelizacija zemljišta na Mediteranu, a oko 3000 današnjih Starograđana, može se tako reći, i danas uživa u vinogradima i maslinjacima koje su zasadili njihovi antički preci.Da krv nije voda, dokazali su 2003. članovi ekspedicije koji su na čuvenoj „Besi“, pod vodstvom dr. Branka Kirigina, poslije samo 2387 godina, otišli u posjet rodbini na Paros. Opet su iz Grčke donijeli sadnice maslina, vinovu lozu i, dakako, mnogo lijepih uspomena.Stari Grad, među mještanima zvan Paiz, osim što na svakom koraku vrvi povijesnim vrijednostima sa svojih preko stotinu lokaliteta, u prvom je redu grad koji nadahnjuje pa nije stoga čudo da vrvi i umjetnicima i onima koji u ozračju umjetnosti vole živjeti. Nije riječ samo o najpoznatijem Starograjaninu Petru Hektoroviću, kojemu ni ribari nemaju što prigovoriti, niti o njegovu utvrđenu dvorcu Tvrdalj u koji zaviri svaki posjetitelj, nego jednostavno sam grad tako miriše.I ako današnji turisti dolaze po svoj komadić ugođaja, zavijena još u sunce, more i cvrčanje cvrčaka, kako vole naglasiti vlasnici apartmana, prvi su turisti došli s velikim nadama. Mitski Argonauti su, po riječima grčkog filozofa i pjesnika Apolonija,početkom drugog tisućljeća prije Krista, preplovili i taj dio Jadrana u potrazi za zlatnim runom. Nada je san budnih, potvrdio je još i Aristotel. To su uglavnom teme za razmišljanje dok u Paizu gledate kako se more ljeska između brodica, grickajući starogruojske paprenjoke. Cijeli je otok Hvar, koji je ime dobio upravo po svom najstarijem naselju Starome Gradu, Pharosu, sa svojih 68 kilometara (i samo 10,5 širine) drugi po dužini na Jadranu. Odmah iza Cresa. Po razvedenosti obale dolazi odmah iza Dugog otoka. A da se Bračani ne bi sami hvalili kako je od njihova kamena izgrađena washingtonska Bijela kuća, i Hvarani svoj kamen za trku imaju: zapisano je kako je izvezen hvarski bijeli vapnenac za gradnju zgrade Parlamenta u Berlinu.Sam Starogradski zaljev, sa svojim uvalama i valicama, nautičaru nudi sve što mu treba, a najglasnije mu preporučamo uvalu Tihu, između ostaloga i zato što je sidrenje i ribarenje na južnoj strani Zaljeva zabranjeno zbog alge caulerpe taxifolije koja se širi upravo prenošenjem sidara i mreža. Ni ta alga nije znala gdje će nego se 1994. prvi putuselila u Jadransko more upravo tu. To joj baš i nije trebalo.

Stobreč ima svoj mali poluotok, iznad kojega se u daljini vide Mosor i Perun, ima svoje ušće rijeke Žrnovnice, a ima i svojih pet tisuća Stobrečana. Stobreč ima i svoj Split čije je zapravo istočno predgrađe jer, uz malo dulju šetnju, svatko bi mogao i pješice do Dioklecijanove palače.U doba Epetiona grad je cvjetao, a luka je bujala, što je lako zaključiti po nalazima: prostirala se sve do ušća Žrnovnice. Poslije je Salona sve poklopila i nakon punih tisuću godina razvilo se novo, ovaj put ruralno, naselje kraj crkve svetoga Lovre. Odatle Stobreču i ime.A u najnovije doba opet senzacionalno otkriće iz prošlosti koje je obišlo svijet: legendarni kralj Artur pokopan je u Stobreču, što se dade zaključiti iz natpisa na pronađenu sarkofagu u kojemu počiva Lucius Artorius Castus! Nema ni vitezova Okruglog stola da nam potvrde je li doista riječ o kralju Arturu, ali to toliko i nije važno. Stobreč je stvoren za život, a ne za počivanje.

Istina da put kroz Splitska vrata vodi puste brodove, jahte i cruisere, ali ni riba ne želi skrenuti s puta. Zato svaki panulaš koji imalo drži do sebe, svako malo prođe ispred Stomorske, na sjeveroistočnoj strani Šolte. Može se nadati skuši, iglici, sarunu, pauku...A ako se baš ništa ne uhvati, pa ni ribogojilište nije daleko. A unutra samo čekaju pitome komarče i lubini.Stomorska, po imenu sveta Marija, Gospe od Bori, ima jedva dvjesto Stomoričana, ali zato na cijelome otoku Šolti po turizmu drži drugo mjesto, odmah iza Nečujma. Nećete, dakle, ostati ni gladni ni žedni, a i krevet će se bez problema naći. U posljednje vrijeme, kao i u drugim našim malim mjestima, mnogi vikendaši, nakon godina čekanja na mirovinu i nakon duga planiranja, dolaze i trajno živjeti u Stomorsku. Jedno je more, ali sto gušti!

Ako se Teuti, ilirskoj kraljici, mjesto tako svidjelo da je tu podigla dvorac, vjerojatno će se svidjeti i vama. Kako i ne bi kada od istočne punte Hvara, koju je Sućuraj zapasao s obje strane, ima samo tri nautičke milje do kopna pa se može doslovno pljunit na kraj, i to usred Makarskog primorja, a blizu su i Pelješac i Korčula. Savršeno za izlete.Luka je mala, uska i zaštićena kao gnijezdo, usred naselja – kao iz čitanke. U dnu vezana ribarska flota, strancu za ugođaj, a domaćemu za kruh. Tih domaćih usve 350.A ako se skrasite u Sućurju, na okolne izlete i ne trebate ići. Samo birajte stranu otoka Hvara i izležavajte se na plaži po želji: na sjevernoj obali preporučamo Mlasku, a na južnoj Pernu. I budite spokojni jer čuva vas sveti Juraj i nitko vam ništa ne može. Kako se vidi i na grbu Sućurja, ubio je zmaja.

U Sumartinu, na istočnoj strani otoka, inače najmlađem naselju na otoku Braču, nalazi se najstarije brodogradilište na Jadranu

Supetar s Brača gleda na Split i tako je dobro s njime trajektno povezan da je onima koji žive u Splitu, a rade u Supetru, i obrnuto, bliže iz kuće na posao nego mnogim Splićanima iz kvarta u kvart. Između dalmatinske i bračke metropole stoji samo 9,5 nautičkih milja rijetko kad nemirnoga mora.Niknuo usred uvale svetoga Petra, Supetar je glavni grad Brača, njegovo gospodarsko, kulturno i turističko središte, u kojemu živi 3900 stanovnika, što je zapravo cijela petina svih Bračana zajedno. A nije da je Brač mali.Naravno, kao što je povezan s kontinentom, tako je spojen i s cijelim otokom, ali pustite duge ture, zavalite se podno Leroja, gradskoga sata, duboko udišite otočki zrak i slušajte Radio-Brač koji se iz Supetra emitira još od 1987., iz doba Jugoslavije, pa je Radio-Brač prva postaja koja je započela radom izvan okvira državne radiotelevizije.Dopustite sebi samo laganu šetnjicu do okolnih vinograda i maslinika, tek toliko da pronađete koju malu, tipičnu okruglu kamenu kuću s kupolom za krov – pretpostavlja se da su takve bile u pretpovijesno vrijeme.

Jedna od najmanjih općina u Hrvatskoj, Sutivan na Braču je i jedno od najljepših mjesta uopće, a i mjesto stvaranja jednog odnajgolemijih spjevova hrvatske književnosti, „Bogatstva i uboštva“ Jerolima Kavanjina

Trogir, omiljeno odredište nautičara, uglavnom zbog toga što predstavlja savršen spoj između ljepota maloga mista i prednosti grada od 13 tisuća stanovnika, smjestio se u Trogirskom kanalu u tri đira, po čemu je, mnogi vjeruju, dobio i ime: uz kopneni dio i uz dio na otoku Čiovu, srce i središte grada je na trećemu dijelu, na otočiću u sredini između kopna i otoka, danas poluotoka Čiova, dakle između dva mosta kojima je u stvari otočić Trogir razapet s obje strane. Raj za brodice i brodare!Svakako je raj i za ljubitelje umjetnosti, starine i uopće ljepote jer Trogir je najbolje sačuvani romaničko-gotički grad na širem prostoru Srednje Europe pa ga je svjetskom baštinom proglasio i UNESCO. Posebno su za njega čuli, recimo, svi europski apotekari jer u Trogiru je otvorena prva ljekarna na cijelom kontinentu još 1271. godine.Trogirani su podrijetlom Grci: osnovali su ga grčki kolonisti s Visa u 3. st. pr. n. e. i službena verzija imena zapravo ide uz grčko tragos što znači koza. U ono je doba koza očito bilo više nego sada. No ako i jest star, Trogir nije starmao, ni umoran. I zato nikad nije sam; rado mu dolaze gosti.Tko još nije čuo za kulu Kamerlengo i bacio s nje pogled na luku, tko još nije prešao prag portala majstora Radovana u katedrali sv. Lovre i prošetao uskim kalama grada-muzeja, Pjacom i pjacetama – vrijeme je da to učini! Morskim sladokuscima predlažemo đir: iz luke na tržnicu, inače jednu od najljepših na Jadranu! Ne izlazite iz brodice nego oplovite trogirski otočić! Na drugoj strani otoka ukazat će se pred vama Pazar koji samo čeka da s banaka pobacate sve što vam treba ravno u brod. Na povratku namignite svetome Ivanu, gradskomu zaštitniku, i otplovite na kupanje recimo u uvalu Saldun na Čiovu. A čim u sumrak zabljesne svjetionik na hridi Pčelica u daljini, vratite se nazad u grad jer, pjeva i Vinko Coce, u zaljevu malom, gle, Trogir već spava, a na Rivi te čekam ja...Trogir mnogi nazivaju Malom Venecijom, ali stvar bi trebalo obrnuti – Mlečani su iz Venecije dolazili u Trogir i tu ostali. Čaje pusta Venecija prema Trogiru gradu!A tko je sve bio i tko se u Trogir(u) zaljubio, ne bi stalo u ovako malu knjižicu. Spomenimo zato samo one najzaljubljenije i inače u svijetu najobljubljenije: engleskoga kralja Edwarda VIII. i njegovu lady Simpson zbog čije je ljubavi dao i kraljevstvo.Vi ne morate ništa dati. Dosta je bacit cimu i vezat se zatrogirski komad kraja.

Po legendi Vinišćani potječu od Mongola koji su se zaljubili u poluotok koji su još u 13. stoljeću došli poharati pa tu i ostali – danas je raj za posjetitelje iz cijeloga svijeta

Najzapadnije naselje na otoku, samo par kilometara od grada Hvara, Vira, nekad trajektno pristanište, sada pruža zaklon ribarskim brodicama

Kao da nije bila dovoljna gostoprimljiva toplina dubine Uvale svetoga Jurja, luka Vis je još i dodatno zaštićena otočićem Hostom i poluotokom Prirovom – nema tog vjetra koji bi moreplovcu mogao zagorčati! Jedino pri uplovljavanju valja pripaziti na hridi stočnoga naziva: Krava i Volići. Uz njih je najbolje baciti tunju i objed je zajamčen. A kad ste na Visu, gladi nema. Ne zna čovjek bi li prije posegnuo za fetom viške pogače sa srdelama ili hlibom od smokava, na jelovniku još iz antičkih vremena, pa sve to zalio s malo plavca ili vugave koju je kušao i antički pisac Agatarhid pa uskliknuo: „Vino iz Isse bolje je od drugih!“.Moglo bi se zaključiti kako je na Visu sve najbolje možda jednostavno zato što su Višani imali vremena: Vis je najstariji grad u Hrvatskoj. Današnjih 1800 Višana vuče korijene još iz prapovijesti pa preko Ilira iz drugog tisućljeća pr. n. e., a onda i sirakuških Grka koji su na čelu s Dionizijem osnovali polis Issu u 4. st. pr. n. e. I koliko je god grad star, rođen 397. prije Krista, toliko je i mlad, zahvaljujući novijoj povijesti. Nakon II. svjetskog rata pa sve do stvaranja Hrvatske, kao vojna zona nije bio dostupan posjetiteljima. Nema te vojske na svijetu koja ne zna što valja pa sve silom uzme za sebe – zaključak je svakoga tko je uplovljavao u višku luku, doslovno se napajajući ljepotom.Osim povijesnim spomenicima, o koje se spotičete šećući Visom, gradinama i kamenim gomilama, amfiteatrima, termama, starim ljetnikovcima i Titovom špiljom iz novije povijesti, Vis privlači goste i svojom ekološkom čistoćom, nautičkim užicima i bogatim podmorjem. Zanimljivo je da to podmorje ne obiluje samo florom i faunom koju vrijedi istraživati već je dno bogato „popločano“ potonulim brodovima i avionima iz nekih starih, ali nezaboravljenih bitaka.Spomenimo tako čuvenu Višku bitku 1866. godine, o kojoj se uči na vojnim akademijama širom svijeta, nakon Trafalgarske prvu bitku na pučini i prvu bitku oklopnih brodova u povijesti. Kraj Visa su Talijani podvili rep pred Austrijancima, a među ostalim potopljenim brodovima ostavili za spomenik na viškome dnu brod „Re d’Italia“. Da zrakoplovstvo ne bi ostalo dužno, na dnu se nađe tridesetak srušenih aviona, među kojima prednjači u posljednje vrijeme pronađeni Liberator, američki bombarder B24 iz 1944., zvijer duga 23 metra, s rasponom krila od 33.Vis je zarazan ljubavlju. Tako je i Vesna Parun svoju prvu pjesmu napisala u Visu, a sam grad i otok dao je svakako dubok pečat velikom hrvatskom književniku Ranku Marinkoviću čiju rodnu kuću možete i sami posjetiti. A dok brodite prema utočištu mira i topline u sigurnost vale, već unaprijed znate da ćete se vratiti i da ono Marinkovićevo Never more za vas znači More forever i Vis zauvijek!

Kuće na poluotočiću Vranjicu, sjeverno od splitskoga poluotoka, izgrađene su na jedva metar nadmorske visine tako da se može reći da Vranjic doslovno „moči noge“ u moru

Kamene kuće zrcale se u nepomičnoj vodi kanala, a onda dođe most. Ispod njega lukovi za prolaz male brodice, pa još jedan. Pa otočić usred svega. Stigli ste u centar Vrboske.Stanovnici Vrboske na Hvaru (njih oko 500) imaju brodice s preklopnim jarbolom, baš zato da bi mogli kroz bočati kanal, izmiješane morske i vode potoka, koji teče kroz njihov gradić. I uvijek paze na šćigu jer uvala je kao boca – kad more naglo nahrupi, razina se digne, pa osekne.Cijela je Vrboska kao pjesma. Posve lirska, iako je mjesto zapravo poznato po epskome dijelu povijesti jer u njoj je bila kuća Matije Ivanića, vođe pučkoga ustanka na Hvaru. I Ivanić je bio rodom iz Vrbanja iz kojega potječu svi iz Vrboske budući da je Vrboska vrbanjska luka.Prije nego doplovite do gradića, dočekat će vas Zečevo, otočić ni tri kilometra udaljen od mjesta, na samom ulazu u uvalu, pun plaža i nenastanjen, pust, ako se ne računaju zečevi.

Ni zao ni strog, već pun pitomih plaža u blagoj uvali, Zaostrog jesmješten podno drevne utvrde Ostrog na brdu Viteru

Dvadesetak kilometara od Makarske, Živogošće se prostire uz obalu u tri naselja: Porat, Malu Dubu i Blato